Trtnaprtnjača o 'sporednom'

'Samo je jednooo u mom životu vrijednooo!', mislim na Euro, očigledno. Ispratili smo trupe u pakao 'B' grupe i živimo u nadi da napadački tandem Petrić-Olić proradi i da nadomjesti sve ono što je do sada radio uglavnom Dudu. Efektno zabiti i ostaviti nas u čudu! Šteta je što ga nema – dobili bi i Švabe i Poljake i domaćine bez problema. Ovako će biti daleko teže doći do protivničke mreže... Austrija i Švica, domaćini svih utakmica, postale su pretijesne za sve navijačke horde, koje uz hektolitre hladnog pifkana bodre svoje na tribinama, predviđenim okupljalištima gdje su instalirani golemi video volovi na kojima se onda gledaju golovi, gdje se slavi i plače, gdje se grizu nokti, pije pivo i gdje se skače. Začudo, prema onome što se dalo vidjeti ima tamo i gro ženske čeljadi u zamamnim kombinacijama, originalnim kreacijama i raznim formacijama. Preko 150.000 obojanih svakojakih hrvatskih lica preplavilo je većinu austrijskih ulica, odlučno održati instrukcije 'kazališnoj publici' kako se navija iz birtija. Nailaziš na 'Kockice' na svakom ćošku koji u svom trošku prevaljuju daljine da bi predstavljali naciju i bili uz reprezantaciju. U hrvatskim domaćinstvima je opet zavladao momački režim, svaki pravi muž se poput pravog navijača dohvatio daljinskog upravljača i ne pušta ga od šest do deset sati. U tom periodu će zdušno navijati, gubiti živce, tražiti 'krivce', držati fige, kleti se u 'onog malog koji igra u trećoj momčadi bundeslige', skakati, plakati... Zapravo, svi, i oni i mi, čekamo onu jednu čudesnu pobjedu, jedan čudesni moment koji potom stvara ambijent sveopćeg narodnog veselja, kad se ustaju i oni iz udobnih fotelja i otvaraju par butelja i kad svi oni koji inače nikada nebi dva dana ne dolaze k sebi.