Promatrali smo poznatu šarenu kuglu sa određene visine
snivajući o tome da nas za nekoliko dana čeka trenutak istine.
Dosegli smo granice o kojima se nismo usudili niti sanjati…
i da će nam se jednoga dana svi Veliki iz poštovanja klanjati.
Spustili su nas na zemlju, lagano, bez beda,
bio je deseti rujan, dan kao i drugi, sasvim obična srijeda.
Odjednom su o nama i Veliki počeli biranim riječima govoriti,
pričati nam bajke o talentu i tehnici, da smo izraziti favoriti
i da smo baš mi predodređeni da postanemo najveći od najvećih…
Tada smo zažmirili i sve svoje slabosti počeli gurati pod tepih.
Spustili su nas na zemlju, lagano, bez beda,
bio je deseti rujan, dan kao i drugi, sasvim obična srijeda.
A zapravo je oduvijek sve bilo kristalno jasno svima, ali ne i njima:
'da nije uvijek dobro biti bahat i misliti da se možeš bosti s Rogatima!'
jer Rogati uvijek imaju barem jednog pijuna više na terenu,
a taj te može uništiti u trenu, uostalom pogledaj u refrenu:
Spustili su nas na zemlju, lagano, bez beda,
bio je deseti rujan, dan kao i drugi, sasvim obična srijeda.
(11.9.2008.)
četvrtak, 18. veljače 2010.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar