Susretnem je svakog jutra gdje željno me čeka
Iz godine u godinu...
Ne toliko mene kao moju pozadinu
Veselim joj se kao malo djete
što u rukama drži šnitu kruha i paštete
kada ujutro otvorim vrata ureda
bilo da je ponedjeljak, utorak ili srijeda
i vidim je tamo kod radnog stola
kako izviruje, onako do pola.
Anatomska je i ugodno je biti na njoj
Ajoj, ajoj, ajoj!
Stvorili su je neki strani ljudi negdje u tuđini,
u nekom pogonu na traci
Brinuli su o njenoj hidraulici,
o njenim materijalima i o tome da odgovara svakoj pozadini...
Nakon toga su je omotali u najlon i dali joj broj
I poslali je u svijet – srećom u ovaj moj.
Anatomska je i ugodno je biti na njoj
Ajoj, ajoj, ajoj!
Provodim na njoj dane i sate
Naslonjen laktovima na njene rukohvate...
Ponekad dlanom kliznem preko sjedalice
Da s nje maknem krušne mrvice,
prašinu ili da je bez razloga pomazim
jer joj jednostavno i besramno podilazim.
Anatomska je i ugodno je biti na njoj
Ajoj, ajoj, ajoj!
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar