srijeda, 17. veljače 2010.

Skrnavka o Periferalnom (Evro)vižnu

Dogodilo se i to da nakon toliko godina opiranja
popratim taj događaj gdje ima i pjevanja i sviranja
i gdje se može vidjeti uglavnom ono što se rijetko viđa.
Fascinantno je i to da postoje ljudi kojima se sve to sviđa...

Upalio sam televiziju i pogledao Evroviziju.
Mislio sam uz to piti pivu i podrigivati,
ali sam odmah prešao na sok.

Od početka je bilo jasno da se puno ulupalo u interijer,
a neki od izvođača, gusari iz Latvije, na primjer
su dokazali da je ono što su nekad zvali 'Evrovizija'
danas jedna ne pretjerano zanimljiva hipokrizija.

Upalio sam televiziju i pogledao Evroviziju.
Mislio sam uz to piti pivu i podrigivati,
ali sam odmah prešao na sok.

Ipak i unatoč, pod utjecajem i nošen na krilima navijačkog gena
primjetio sam kako mi se u uglovima ustiju pojavljuje pjena
i kako žiriju spominjem sestre i rodbinu i još neke ustanove
jer moj favorit, neki bradonja Francuz, ne dobiva zaslužene bodove.

Upalio sam televiziju i pogledao Evroviziju.
Mislio sam uz to piti pivu i podrigivati,
ali sam odmah prešao na sok.

Na kraju zapravo shvatiš ono što znaš da je sve to skupa i u stvari
samo još jedno natjecanje gdje se prije svega lobira i mešetari,
trguje bodovima, tijelima i spolovima i gdje nema nikakvih kriterija,
jer sve je u rukama skandinavskih, ekseseseserovih i balkanskih imperija.

Nema komentara:

Objavi komentar