Trtnaprtnjača o Jankovačkom čobancu

Uputili smo se u Papuk, inače park prirode, do kojeg se dolazi 'jahanjem' A3 autoceste, pa 'skidanjem' kod Nove Gradiške, zatim lokalnim cestama do Požege i onda od tamo do nikadprijeveiđene, ali zaista iznenađujuće Velike, gdje se povodom blagdana u crkvi Sv. Augustina sakupio veliki broj vjernika, pa je na jednom dijelu kolnika nastao solidni kaos kojeg inače vjerojatno nema jer se samo mjesto čini kao da inače uglavnom drijema. Iznad mjesta, negdje na pola brda, može se vidjeti nekakva kamena utvrda. E sad, možda je to iznad taj čuveni Kamen grad, a ako nije onda ne znam koji je? Parkirali smo crna 'četiri prstena', prema uputama, u blizini kompleksa bazena bez nekih većih problema, presvukli se iz neadekvatne opreme, kao što su natikače i kratke hlače, znači opuštenije, u nešto ipak malo jače i primjerenije. Ujedno smo skoro do vrha natovarili svako svoj ranac s ciljem da izdržimo i dođemo do planinarskog doma 'Jankovac' na relativno jeftin grah i čobanac. Uspon, koji traje oko tri sata, smo započeli po asfaltnoj cesti koja prolazi pored neizgrađenog hotela, potom je jedna iz banke tijekom kraće stanke putem mobitela ipak kontaktirala neke ljude da ne bude po onoj 'samo piči negdje ćemo stići'. Nakon kraće konzultacije odlučujemo pratiti crvenobijele markacije i uz potok Dubočanka pa dalje doći do našeg krajnjeg odredišta ili još bolje je reći izletišta. Na početku puta nailazimo na brojna sindikalna odmarališta, ako je to pravi izraz, nakon kojih stižemo do makadama i gdje opažamo prvi putokaz na kojemu piše 'Jankovac' i koji nam pokazuje pravac. Na tom dijelu susrećemo mušice koje nam lete oko lica kao da smo društvo pijanica. Makadam ponovno prelazi u asfalt, a potok Dubočanka mijenja stranu i prelazi na desnu i žubori svega nekoliko metara dalje uz cestu. Uskoro, ali sporo, dolazimo do križanja asfalta i makadama od kojih makadamski vodi baš u Nevoljaš, a to je naša zacrtana ruta, i piše da smo tamo za otprilike 30 minuta. Vjerujemo svemu što vidimo, recimo, pa biramo makadam jer stječemo dojam da smo uskoro tamo. Poslije pola sata dolazimo do čistine gdje se nalaze dva putokaza za Jankovac, ali na dvije potpuno različite strane. Sjedamo na ispiljene grane i odabiremo jedan pravac te nastavljamo dalje dok jedna od nas kašlje. Do tada ne toliko strma staza pretvara se u, pazi sad dolazi ona čuvena fraza 'nešto zahtjevniju' koja prolazi kroz, valja imati to na umu, izuzetno urednu šumu. Nakon što smo svladali uspon neko vrijeme se blago spuštamo i pomalo guštamo. Naoko iznenada put je postao puteljak, strm, vijugav i zarastao, i po njemu poniremo u dolinu, stižemo na neku niskim grmljem obraslu čistinu gdje se nalazi nekakvo napušteno postrojenje nakon čega slijedi na naše oduševljenje spust po stazi po kojoj se lagano hoda i s koje se kroz grane može vidjeti jezerska voda. I onda odjednom - planinarski dom, pun dupkom, a ispred zadnja pokošena livada kao neka nagrada da se čovjek legne i protegne nakon hodanja. I tako, prilazimo slobodnom drvenom stolu, pa zatim sve dalje po protokolu: naručujemo čobanac i grah uz uzdah i Pan – da nam osvježi dan! (19.8.2008.)