utorak, 25. ožujka 2014.

Trtnaprtnjača o tome kako se tamo desno, na Istoku, nešto opasno klima zbog Krima

Iako smo već dobrano ugazili u novo tisućljeće, neke stvari se ne mijenjaju. Niti neće. Ljudi su još uvijek opasni, čak i opasniji nego prije. Unatoč tome što se planet grije i što svakim danom saznajemo da se nešto novo ne smije, demokratski svijet pokušava promijenti one druge, drugačije nacije, one koji nikada neće shvatiti što je zapravo bit demokracije. Neki pak pod parolom demokracije čine stvari koje nebi smjeli, a sve samo zato da bi dobili nešto što su zapravo oduvijek htjeli. Kao što npr. Rusija ovih dana Ukrajinu cima zbog Krima. Na kraju će ga uzeti pod svoje, zastave će tamo promijeniti boje uz tvrdnju da se Rusi koji tamo žive boje za svoje. Stigla je vojska, s one strane ruske, stigle su puške i neke dobropoznate njuške s razlozima i objašnjenjima zašto je tako kako oni kažu i zašto oni drugi lažu. Što se krije iza te predratne igre Ukrajine i Rusije, teško je dokučiti. I jedni i drugi nešto žele poručiti - i očito je da se ne mogu dogovoriti. Priča je počela s Krimom, a možda se nastavi s plinom... Dolazimo do paradoksa da u vrijeme kada se pomalo brišu granice na drugom mjestu na snazi je glupost koja ne poznaje granice.