Ne znam što da vam kažem nakon svega, kako početi i od čega... Pod ‘svega’ mislim na gotovo pa punih godinu dana suradnje tijekom kojih smo se družili i surađivali, strijepili i snivali... Ne bih želio ispasti patetičan, već više nekako autentičan... Ne bih želio zvučati razočarano, njom, njime, nečime ili sa svime, isto tako ne bih želio da u ovom tekstu lišenom dubine pronađete elemente gorčine, ljutnje, nekakve slutnje... Jednostavno, žao mi je što odlazim, posebno zato što sam vas konačno sve upoznao kako treba. U smislu da sam u svako doba noći i dana mogao napamet nabrojati lumigamije po sobama i to imenom i prezimenom, gdje sjede i što svaki od njih jede – dal kotlete ili sushi, da li pije energetska pića i da li puši... No, što je tu je, s vremenom dođe vrijeme (zgodna konstrukcija, pomalo opstrukcija) da se čovjek spakuje i krene dalje, tu bi sad dobro došlo napisati ‘u neizvjesne životne ralje’, jer sve nekako po logici stvari ide dalje. Na žalost, ne mogu vidjeti što se nalazi u budućnosti, ali imam dovoljno odlučnosti da ne posustanem ili odustanem. Želim vam svima mnogo uspjeha u svim aspektima, želim vam sreću na nekim budućim projektima, kreativne pobjede i ideje koje vrijeEDE. Iskreno se nadam i vjerujem da ćemo se sretati, onako doslovno – možda privatno, a možda poslovno. Budućnost je nepredvidljiva kao što je bila i prošle godine, kada me je prst sudbine doveo do vas. Nemojte ništa zamjeriti, trudio sam se biti pošten, iskren, odvažan, napredan, istrajan i radin. Visitor koji želi biti kreativan... Nije išlo! Sve pet. Na svemu, hvala vam!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
