Skrnavka o tome kako je Gustav po ničemu drugačiji, a opet poseban

Gustave, znam da iz ove perspektive život i nije nešto,
Ali priznajem da se kasnije sve to nekako vješto
pretvori u neprekinuti niz nježnih zagrljaja,
predivnih zajedničkih trenutaka sa ljudima koje voliš i doživljaja,
kojih će se mnogo godina kasnije uvijek rado sjetiti.

Lijepo je što svake godine postoji taj jedan dan,
po ničemu drugačiji od ostalih, a opet poseban.

Gustave, znam da iz ove perspektive život ne nudi samo čips i čokoladu,
ali priznajem da se sada pa i kasnije sve to pretvori u šarenu maškaradu
u kojoj sudjeluju svi - i oni koje pamtiš zauvijek, ali i oni koji su tu i tamo samo da popune broj.
U jednom trenutku ćeš stati, osvrnuti se i shvatiti da ih je bezbroj,
a vrlo malo onih kojih ćeš se uvijek rado sjetiti...

Lijepo je što svake godine postoji taj jedan dan,
po ničemu drugačiji od ostalih, a opet poseban.

Gustave, znam da iz ove perspektive život nisu samo igračke
i da će ti ponekad – kao sad – izgledati kao da se sve okrenulo naglavačke,
no to su samo detalji, sitne mrlje koje nestaju nakon 'prvog pranja'.
i na neki način su samo neugodan kratak predah tijekom tvog odrastanja.
Ništa ne brini, ovi 'ljudi u bijelom' su samo jedna od ružnih stvari kojih se kasnije nećeš niti sjetiti...