četvrtak, 18. veljače 2010.

Skrnavka o tome da sam došao sam da si budem blizu

Vidio sam gradove i sela, šume i ravnice,
stajao u bucama na zaletištu Planice,
dok je sunce bilo u zenitu penjao se po južnom Velebitu,
naostavljao se pivskog traga u samom centru Praga…

Prošao sam staze koje mnogi gaze,
ali uvijek sam se vraćao do baze
i zaključio da mi je baš krasno u Parizu,
ali da ništa od nabrojenog ne bi mijenjao za Remizu.

Vidio sam spomenike, muzeje i vrtove pune cvijeća,
hodao punih vreća po ulicama Beča,
češkao podulju bradu u birtiji u Novom Sadu,
pio jogurt na putu za Frankfurt…

Prošao sam staze koje mnogi gaze,
ali uvijek sam se vraćao do baze
i zaključio da mi je baš krasno u Parizu,
ali da ništa od nabrojenog ne bi mijenjao za Remizu.

Vidio sam puno sjajnih birceva, parkova i gostiona,
bez pardona sam sjeo na Guiness u centru Londona,
cijedio pitona na benzinskoj u blizini Lyona,
slušao zvona kako zvone usred Barcelone.

Prošao sam staze koje mnogi gaze,
ali uvijek sam se vraćao do baze
i zaključio da mi je baš krasno u Parizu,
ali da ništa od nabrojenog ne bi mijenjao za Remizu.

(8.9.2008.)

Nema komentara:

Objavi komentar