Trtnaprtnjača o mrskoj misli na čarape, duge rukave i kragne koje dave

Zamislio sam se, onako ruka na bradi, drugom se često čudesno češkam iza lijevog uha k'o muha kad se kuha juha na plinskom rešou u predjelu gdje ima komaraca... "Vidim li ja to jesen i kesten, Hajncharaldfrencen? Ili je to samo dobar povod za provod da se popije Žuja u Hramu i ferkorektno izmlati praznu slamu?..." Hrabro, gotovo viteški bez mača, oteo sam krmeljavom lijevom kapku slobodan dan, dok je desni nešto prije iskoristio svoj i to ziher k'o kad je ziher kad loptu ima Mostovoj u šansi. Promijenio sam plan i program za danas i sutra, pogledao u kran u sivoj daljini i odbio povjerovati crnoj kavi, crnoj ko zgoreni ostanjci u tavi, koja me je lukavo uvjeravala da je kišni dan bastardan, pomalo i balaban i da mi treba kišobran. "Pogle' puževe-golaće i gliste tamo na asfaltu kod Remizove biste!"... "Teta crnakafa, možda imam impregnirane tihotapkalice i boli me klinac za te iste gliste pored biste..." Zamislim se ko žaba na lopoču, puštam tekstualne oblačiće iz glave ko Zagor i Čiko tijekom diskusije, onda mislim i mislim ko Baltazar, a kad mislim onda me u lijevoj nosnici prene nešto u bojama kiselih krastavaca što katkad treba iskihati, jer svakako treba disati... "Imam rješenje za vas neuke: malim prstom po nosnici zagrebati nježno u smjeru gore dolje, osjećat ćete se bolje, a poslije je sve lako... to zna svako." (13.9.2003.)