petak, 28. svibnja 2010.

Trtnaprtnjača o popalavi emocija u meni kao sebi prema njoj kao trebi...

Kopam, rujem, da pronađem lovu, jerbo je stanje u novčaniku na dobrom putu da prijeđe u paniku... Mislim da smislim koji parfač da joj kupim kad lovu skupim na hrpu, koju njenu frendicu da potkupim da mi kaže kako se zove tekućina u toj skupoj bočici koja joj je po volji il' barem koji joj je od tih brojnih bolji, jerbo pouzdano znam da nisu svi parfemi isti i da nije baš svaki na njenoj oficijalnoj želidbenoj listi. I nitko od anketiranih fffrendica nije ziher pa još uvijek lutam ko orangutan po dućanima koje ne razumijem sasvim (ovo treba ispisat slovima masnim, jasnim) i u njenoj odsutnosti i u potpunosti ispadam truba i mislim da mi se tu i tamo koja duga napirlitana sa štiklama čak i ruga, jerbo ne znam pročitat' dugi niz kičastih pisanih slova... "Plava teta mi kaže da imaju jedan novi u ponudi i da je po njenoj skromnoj prosudbi baš taj idealan za nju, moju djevu, dok već na drugoj lokaciji, iskusne po vokaciji predlažu da uz ružu svakako kupim i ovaj... skupi..." Zašto ne shvaćam parfeme ili zašto pafrem ne shvaća mene ili... parfem i žene, tako to krene... (14.2.2004.)

Nema komentara:

Objavi komentar