Trtnaprtnjača nakon koje ti dođe da kažeš 'Alaj se ovaj studeni prosinac nemože podičit nekim veseljem ili to ja samo meljem?'

Započelo je sveopće totalno ludilo dođi/kupi/plati/nemojstati koje natjera i one tome nesklone da skoknu do prvog šopinkcentra gdje se uz pomične/nepomične štenge-gen-gen-gen-ge svakojak pentra nebi l' kupio kakav poklon za nešto bliže ko primjerice ime na zrnu riže, kištru čokolade, metar rolade, dio za stavit iznad kade, dve umjetne djedmrazofske brade, špahtlu za one koji grade, pa onda nešto kasnije "din-don... evo, sitan znak pažnje za vas... o, stigli ste u pravi čas, baš su kolači na stolu... nisam baš... može onda bar štokkolu?"... Neki dan su hortikulturni uz pomoć svojevrsnog četverokotačnog krana usidrili i divovski bor tamo kod bana, porušili potom nekoliko platana, zatim su nekidrugi uštekali svusilu lampica diljem važnijih ulica, izgradili pravi mali štandograd, najveći do sad - gdje se može kupit sitnoaldinamitno za skoro pa džabe/budzašto... "Pa što? Daj ti, gradski oče, nama masama gratis štand sa kuhanim vinom i kobasama!"... Sa financijske strane jedva čekam da to stane, da se djedmraz vrati u zimsku Finsku, da se vrati onaj leđero ritam/totejapitam, jerbo teško se otet dojmu da mi sva ta strka i zbrka fakat teško pada, o čemera mi i jada, slično ko nezaposlenom burza rada... "Evo, sad bi otčepio jedno pa drugo Božićno, ispio guc po guc, pa dve tri kikirikikoštice, pa ljušturu pljuc, pljuc..." (4.12.2003.)