Trtnaprtnjača o drndanju sa Rozendorfom, kojeg mnogi ne znaju, u tramvaju i o slušanju njegovih priča

Duga je povijest naporne gluposti, to zna svaki kid in taun, svaki klaun koji je malokad daun, no rijetki su koji imaju prilku slušati izvornog kralja naporne gluposti kako trabunja o tome kako mu je danas izjutra čuna... (svaka prava mačka bi rekla igračka) ili kako je ona mala komad do daske i ko rođena za male noćne praske ili o tome kako mu radi klima dok prebire po prašnjavoj polici sa pornićima... "Rozarijo, majstore bez gela, a da spustiš priču za nekoliko decibela - nama fuzerima je neugodno!"... Vrstan je to govornik, za one koji ga ne znaju, koji i kad šuti zapravo laprda, jer ipak je to glava tvrda koja gleda gdje prolazi/gibase/njišese/luta kakva dobra prda iz kakvog kvalitetnog parfemiranog "krda". I zaista, bez njega bi tamo gdje smo mi (a to locirajte proizvoljno) sve bilo u banani, pa je za dobrobit svih od iznimne važnosti da ne bude tih... "Kakav bi to Hram bio da nema tog remižanskog sina - k'o pivo bez hmelja, ko gemišt bez vina!" (10.10.2003.)