Trtnaprtnjača o tome kako jedem stiropor i zalijevam isti jogurtom

Ide vrijeme, leti, vidim to po mrljama na tapeti, a i po nekakvim tragovima na pašteti koji obično dolaze s tjednima, nekad čak i sa danima, ali rijeđe, mnogo rijeđe, rijeđe je i od juhe u studentskoj menzi... Vidim to po jednažbi rupa na remenu u vremenu i po konfekcijskom broju i po kroju... "teta Silueta, pa vi mene mislite zaje*at', ha? Nije ovo, nemre bit'! 36/34 je moja veličina, ja sam tanji, broj manji...", pa onda po onoj tvorevini iznad remena, drugoj reinkarnaciji Sljemena koja kad si da maha skuplja sve ono dobro od pive, graha... "Grah je dbest kad odstoji kojih dan do dva... Znate već, tu odlazi ona kora... pa onda uz špek i luk podivljaju osjetila sva bez pardona uz vino, kontrolirano, iz demižona..." No da, prokletstvo pive i graha, pizze i ćevapa donosi i niz dilema, pa i problema koji se mogu uočiti kao očiti: povećana masa utječe na ubrzanje, ali i na opće zdravstveno stanje... "Je*iga, moram zažmirit kad su mi čingaćevapi u dometu, kada me mami tamna strana bureka, samo da mi je reći -ne!- kad je u pitanju horok lazanje i naravno... - Jedi manje!"... Ide, ide, sve nekak' kao da ide, a ja sam jedreno spor - eto da zato sam prešao na šnekope stiropor. (2.10.2003.)