Trtnaprtnjača abaut detdej aj voz in d lajn end nau ajm đast fajn, tenk ju...

Zjedrano je to kad čekaš u sveopćem neredu da bi došao na red il' kad te nestrpljivi čekaju ili kad se nešto čeka, jerbo ondak obično nastane znanstvenofantastična dreka, pravi kaos, navratnanos, stres skoči na/do/oko 100, evribodi se gledaju preko nišana - na daleko - ili gunđaju/grintaju i to baš one/oni šampijoni koji se uvijek ritaju u trambvaju i gaze palčeve drugima i češu se po mudima ili drže broš na grudima. Neki od njih kašlju kišu, neki teže dišu, neki trpe strašnu bol, dok neki mjere povišeni kolesterol... "Pa nije val'da cijelu naciju zdrafstveno stanje stjeralo u ordinaciju - natašte!"... Neki čudan nemir ispuni privatni likvidni svemir budući da je uvjek neka strka-zbrka il' si baš tamo stigao neomašćenog brka, nadražen k'o Dražen il' k'o kruh ražen, al' ne i poražen. I mislim si kako bilo fajn bocnut' u kiosku na ćošku kakvu pirošku il' obilato lisnato prije neg'... prije biločeg... "Ak' treba, pa i na silu, za Klarinu pirošku i ruku pod motornu pilu!"... Zatim slijedi čekanje, pa onda ekanje, a zatim i strmoglavi pad u bunar košmarnih misli - tko sam, gdje smo i gdje je Elvis Prisli?... "Ambilivbl kak' ti vrijeme proleti uz neko štivo, sve ti je poslije nekak' krivo kaj nije žvagu bila veća ili red duži il' da imam do doma još bar' dvije autobusne stanice da u miru pročitam preostale dvije stranice ovih no, no... novina!" (31.3.2004.)