Trtnaprtnjača s posla na zag velesajam, črnomedugoverec, tečaj...

...no da ne nabrajam... Nekako sam došao do tuda gdje upravo jesam i nekako sam opet sjeo, prije toga sam radio, onda jeo, a sve to nakon što sam sjedio cijeli dan tjedan jedan naporan, te sada naoko umoran, malčice pospan i uz pogled mutan, čekam nebi l' otiš'o sa velecijenjenim i poštovanim drugovima uz parolu "je*e mi se živo!" sašit kakovo irsko pivo na bazi gusto/skoropajestivo i satrat meksikansku mezu na plati koju uzmi pa vrati oko poladevet do devet sati… "Mislim si, ulazim u koktel bar, zaobilazim ormar, neki star, dolazim do šanka gdje vlada mini pijanka, onda mala stanka od deset sekundi i… opa, ode par rundi!" Ipak, teško je mislit na tortilje kada oči pilje u sedamnajstinčni elcede ekran cijeli dan kao da u njemu ima nekog zanimljivog štiva o nepreglednim bazenima piva ili fotopriča u kojima se spominju prirodne cice i egzotične ljepotice odnekud sa kariba… "ehehej riba sa Kariba, pa otkud tebi takve obline da mi skoro iscuriše sve sline?"... I onda sam opet tu gdje sam bio i prije, u prostoriji koja se grije, pa zaboraviš da je vani u banani, da se ledi sve i sva, da je prometna gužva, da trambvaji gmižu i da redovno ne stižu na vrijeme... "Svi smo mi na stanici zapravo samo svoji vlastiti kipovi - redom smrznuti tipovi i žene zaleđene!" (19.12.2003.)