Trtnaprtnjača o tome da imam jednu kakokome dobru vijest – 2003. odlazi u povijest!

Iznimno naporan i krajnje sadržajan Decembar došao je do svog konca i sve to skoro pa piškalonca... Malo se zgužvao po trambvajima i skrivao od konduktera da ga kojim slučajem on kao isti ne stera zbog šverckomerca ili da ga ne ocinka baba sa bundom od nerca pa da odleprša iz prikolice poput perca; malo je onda pješačio od stanice do stanice i listao stranice drevnog dnevnog tiska uvijek liznuvši vrh pokažiprsta, prolazio danima i danima pored placa i pored fajn maca smrznutih palaca. Predvidio je studeni decembar snježne radosti i to još početkom sebe samoga, ali je padalina bila s nekim drugim u dilu, pa je čudnogličuda zaobišla one koji ne krate da smoče preduge nogavice i izbjegnu hunjavice gazeći netremice svesame bljuzgavice. "Pusti, ima i onih koji su još prije pripremili bucerice, termosice, gojzerice!"... Onda je taj isti Decembar u dobroj maniri dokonih grofova sredinom sebe samog krenuo poklone bezredaismisla trpat' pod okićene jele i borove, purice u rorove, mlince uz njih po defoltu, kolače u špajze "šajze!"... dok je sve one dobre berbe i pršut i masnije delicije spremio za kasnije da se ima kad zagusti jer obično zagusti baš onda kad se čovjek opusti... "Svakačast, bio je to iznad svega zanimljiv doček u centru grada... sve nekako raspucano, a opet sporo... i milonečije, nezaobilazni Š*oro!" (13.1.2004.)