Trtnaprtnjača o tome kako se osjeća krmić na naglo (tribjut tu vrućina) i da treba priznat da peče i u hladu

Oplela je vrućina po asfaltu i malo iznad i mislim da ju se može vidjet sa -0,25 kako besciljno luta u blizini potoka loptopada i druži se sa žabama i po grabama... Skitam se i gledam (ne snimam) kroz -0,25, butre i butragenjosi su kao da ih je netko bacio na gradele i potpalio logorsku da zagori. Trebalo bi bez razmišljanja namočit u maslinovo ulje grančicu peršina, premazat izložene dijelove, a nakon nekog vremena i okrenut ih da fino zapečeju i drugu plohu... "Tražim hlad, osjećam glad i jad, gdje i kuda sad kad mrvim grad?"... Noge su mi se po defoltu smjestile u zeleni lavor sa hladnom vodom gdje bi trebale prema prognozama ostati negdje do desetog, onda prelaze iz lavora bez spora do mora. "Stopala i prsti idu na zasluženi godišnji, grbava koljena i zglobovi rade po posebnom programu, škemba se ne dira!"... Palac špicmaher ponovno izgleda ko nigerijski boksač nakon meča sa prvakom po WBF što gotovo uvijek može zaplašiti radoznale: "čuj, palac ti je skroz crn, kaj ti je to ono regularno crno ispod nokta ili je to zbog fuza?"... Podpazušje lijevo, šumasto original, je još prije tjedan dana otvorilo bazen sa deset pruga i koji - što je čudno - radi nonstop k'o Bosanka ili još bolje k'o onaj Trovač... "U čovječe, u tramvaju ima bar 50 otvorenih bazena u šumovitim predjelima!"... Naravno, nije dozvoljeno skakanje, picigin i pišanje da se nebi zažutilo kad je već sad žuto. Puni se svaku večer od 19-22 i to konzumacijom ohlađenog pifkana na špici, a prazni se svakim danom prema potrebama. Desno potpazušje je pretvoreno u rižina polja koja se uredno navodnjavaju, ali još uvijek nisu dala ploda... Svrbi me brada, nema hlada... Nema... Ne...