Trtnaprtnjača o Osvaldu koji osvaja vrhove i suprotno mitu baulja po Velebitu.

Zvizdan nas je dočekao prema dogovoru, negdje oko 12 idućeg dana - kao i nekad prvu ličku sve redom brkatih partizana. Pregledao je što to nosimo u naprtnjačama (da nisu nedozvoljena sredstva ili možda sredstva za pranje suđa) i zašto se uopće bavimo trtnaprtnjačama. "Pa de ste, fuzeri? Sad će vas čika Velebit slomit tempom i žeđi?... E, nećeš, veli Draez, i ispi gordo kap crnog, pa bijelog... Mogo bi i pivo ziher - da ima!"... Cvrčalo je naizgled kao kada zapečeš jaja na tavi ili kao da ti se oveća ptica iskenja "na naglo" po glavi ili kao kada staviš 20 deka parizera na krov auta sparkiranog od 10 - 15 u srpnju ili kao cvrčak, da bude jednostavnije. "Vid vrh, Vedrže, gleđ orla, neš ti brda - gle skoro ko vrba samo ne mrda!"... Sumrak prije: nismo vidjeli poskok na skok zmije, nit smo vidli u blizini nešt od dana i zvizdana. Tek smo vođeni mudrim i pravednim pratili snop svijetla od dvaput po nekoliko volti sakrivenih unutar gumene drške koji i postoje baš zbog žarulje, te nas je baš taj snop vodio grbavim i strmim puteljkom u udolinu gdje smo kako dolikuje napokon mogli uživati u vinu iz dvolitrenke s drškom. "Ih, al nas je zabrinulo tih nekoliko litara vina i mrska misao da je pred nama sama strmina i naoko 1273 m u visinu, u pi*du materinu!"