Trtnaprtnjača o tome kako je ruksak teretio rame i dok su noge preskakale lokve - mislio sam na smokve

Slutim da je neizvjesnost sasvim izvjesna i da bi tako trebalo biti u orbiti. I friški sir s placa i kulen ljuti kojeg sam pojeo jučer sa kruhom i kiselim krastavcima kima glavom i kaže da se slaže. "E, ak kulen ljuti kaže da je to ziher, tada je to špriher!" Onda se zaljulja luster dođe jutro ko naručeno jučer prije devet i kiša u količini dostojnoj jednog jarunskog jezera kad ga preokreneš i izliješ na Remizu: "e tek tad skužiš kolko je sve to blizu!" Tramvaji pod baražnom paljbom ko gondole, ali na tomos pentu... Cesta do Placa neće i ne želi, al ono fakat do daske, sve to upit tamo di treba, u kanale gdje se svale sve te pale, jerbo nema ona dil sa tim djelom neba od Zagreba. "Nek upija potok ili nek se s tim zeza humus, koprive, gljive, trtneprtne!"... Iskrcavanje na Trešnjevačku Normandiju izvedeno je bez većih problema: komandant bezimeni iz deve je po dogovoru otvorio port 1, 2 i 3, ali ne nužno tim redom. Gužva se prometnula... Pa onda redom: kišobrani, kabanice, cekeri, pa onda butre svih dobnih skupina i djeca, desperadosi, oni koji se ne vide a djeluju, babe lakatušice... "I onda protutnji Meca, 'bem ti zeca, i sve nas zalije... Kud prije! -ije i -je..."