Prije nekoliko dana nekolicina zagrebačkih građana,
Jakuševčana, oni stariji i mlađi, oni obrijani i oni sjedih brada sjeli su u
svoje traktore krenuli put odlagališta otpada. To je ono brdo koje se vidi sa zagrebačke
zaobilaznice, sa vidikovca tisućuotridesetipetmetara visoke Medvednice i koje
nikad nije bilo dio panorame sa razglednice – to je ono brdo za koje isprva ne
bi rekli da je to što zapravo je. Jedno obično, najobičnije smetlište! A oni
ljudi s traktorima žive tamo pored smetlišta. Neki od njih na udaljenosti
petsto metara. Neki od njih su živjeli tamo i prije njega, prije tog famoznog
smrdljivog brijega, dok su neki došli poslije i, unatoč smradu, nastanili se u
glavnome gradu. I tamo izgradili nešto svoje, ilegalno ili ne, svejedno je, jer
postoje oni na vlasti koji zaobilaze zakone. Stavili su na to svoje jeftine crijepove
i zastavu, pa ispekli janjca, dva ako treba, potočili vino i sve to što već ide
da drugi vide da im je ovdje sasvim fino. Neki tamo su već imali kokice, drugi
su doveli svinje i još neke domaće životinje. Oni od prije su tamo još iz doba
komunizma, dok ovi novi su tu iz doba nacionalizma i kvazi urbanizma. Priča se
da je za sve kriv rat - čak i za onu okućnicu, garažu, drugu deku i treći kat.
Poslije je grad, pazi sad, i to onaj famozni odjel za ispitivanje ruda...,
obećavao čuda. Između ostalog i to da će smetlište jednog dana biti samo brijeg
kojeg će barem jednom godišnje zatrpati snijega, ali nikad više smeće. Neće
više biti smetlarskih kamiona i plastičnih vrećica s logom raznih Konzuma,
Billa i Diona. Samo brijeg kao uspomena na neka zaboravljena vremena... No,
stvari su od tada, barem što se tiče obećanja od strane grada, prilično
promijenila... Zapravo nisu, obećanja su još uvijek obećanja, a šansa da se
nešto promijeni postaje sve manja i manja. Jedni se kunu da će se sve srediti,
dok ovi drugi dižu bunu. I sve bi to bilo sjajno i bajno kada bi buna bila
usmjerena na to da se smetlište zatvori trajno, ali ne... Ljudi koji se bune
rade to da bi dobili kune koje im grad godinama isplaćuje kao rentu na entu
zato što ih je pogodila ta nesreća da žive pokraj smeća. E sad ili sam ja gad
ili mi se čini da ovdje nisu bitni smrad i smeće, već ono treće – kune. Pravi
razlog bune.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar