Nisam znao što ću, kako dalje,
sjedio sam u fotelji, mrk i fokusiran na detalje.
Pretražio sam ormare, ladice i police,
mjesta na kojima je bila i okolne ulice.
Nema dvojbe, izgubio sam je.
Nema dvojbe, nestala je.
Nema je.
Šerloče, pronađi je, jer ako ti nećeš - tko će!
Omamljen ljutim viskijem i šakom antidepresiva
okrenuo sam broj slavnog detektiva.
Rekao sam mu jedvačujno „Šerloče, pomozi mi, ona mi je
sve,
shvatio sam, konačno, da ne mogu živjeti bez nje.“
Šerloče, pronađi je, jer ako ti nećeš - tko će!
Još je jučer bila tu, na uobičajenom mjestu...
Skrivala se u svakoj mojoj riječi i osmijehu.
Sad je nema, sve je postalo prazno i besmisleno.
Šerloče, pronađi je, ti si jedini koji to može.
Nema dvojbe, naći će je.
Nema dvojbe, hoće.
Vratit će je.
Šerlok me spasio, pronašao je ono što sam izgubio...
Da nije visok i s lulom, odmah bi ga poljubio.
Nema komentara:
Objavi komentar