Dogodilo se i to. Oksimoron ili čudo? Zapravo, niti jedno
niti drugo. Na Eurosongu, čiji logo ima srce umjesto o, pobijedila je crnokosa žena
s bradom ili našminkani muškarac odjeven u haljinu sa ženskom frizurom. Ništa
tu nije čudno za Euroviziju, jer to natjecanje je na televiziju uvijek donosilo
neku posebnu viziju. U sjeni plesnog popa i nametljivog kiča svake godina
iskočila bi neka posebna eurovizijska priča – jednom bi pobjedili Finci sa
strašnim maskama koje su izgledale kao neukusna šala i s pjesmom na tragu teškog
metala, a jednom Izraelka Dana International koja je zapravo Izraelac koji također
tada nije krio što je sada, a što je prije bio. Ima ih još i sve ih se može
staviti u isti koš. Što šarenije tim bolje, što otkačenije tim bolje, što
šokantnije – najbolje! Da bi pobjedili svi su spremni su na sve. I oni, ali i
države iz kojih dolaze. Un pua, du pua... Tvelf pojinc je sveudilj jedini
krajnji cilj. Mi vama, vi nama pa onda teška drama... Što je onda čudno u tome
da je Austrija na natjecanje poslala transvestita koji se zove se Conchita.
Možda jedino prezime Wurst, što u prijevodu znači kobasica. Je li možda
mislio na onu koju krije šljokičasta haljinica ili mu je osobni frizer predložio da u ime svakako stavi parizer?
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar